Priča o TU-THUC - Zemlja blaženstva - Odjeljak 1
Posjeta: 2290
LAN BACH LE THAI 1
In Vijetnam, kad muškarac vidi nevjerojatno lijepu ženu, može šaputati susjedu: «Pogledajte ovu divnu ljepotu. Možda je rodom iz zemlje blaženstva, »On misli na priču koju je davno ispričao TU-THUC koji je jednom imao sreću da posjeti bajku ili«Zemlja blaženstva»I ostavio ga poslije.
Prije više od pet stoljeća, pod vladavinom kralja TRAN-THUAN-TON-a, postojao je mladi mandarin po imenu TU-THUC, šef Okrug Tien-Du, Bio je vrlo učen čovjek i imao je toliko dragocjenih knjiga da ih je mogao naučiti toliko naučiti osim tamo gdje Zemlja blaženih bio, i upravo je to ono što je najviše želio znati.
Kad je bio mali, rekli su mu da je «Zemlja blaženstva»Bilo je mjesto na kojem se nalazio Kineski car DUONG-MINH-HOANG je otišao, jedne noći, kad je kolovoz bio pun mjesec i kad su ljudi imali blještav ten i duge haljine boje duge, s dugim i širokim rukavima s maslacem. Tamo su neko imali vječnu mladost i provodili svoje vrijeme usred smijeha, glazbe, pjesama i plesa Car Sam DUONG-MINH-HOANG od fairija je naučio prekrasno «Nghe-Thuong»Ples koji je na svom povratku, podučavao Dame carske palače plesati za njim kad god je pijuckao svoje parfumirano vino pod zlatnom mjesečinom.
TU-THUC je neprestano sanjao ovu zemlju i poželio je da je nekad posjeti.
Jednog dana TU-THUC je prošao pored stare pagode koja je bila poznata po svom slavnom drveću božura. Bilo je to tijekom Festival cvijeća godine Kgm-Ti, a stablo božura bilo je u punom cvatu. Mlada djevojka blistave ljepote i slatkog lica savila je grančicu kako bi se divila cvjetovima i slomila je. Redovnici pagode nisu joj dopustili da odlaze, te su odredili novčanu kaznu, ali nitko je nije došao platiti da je odvede kući. TU-THUC je velikodušno skinuo brokatni kaput i ponudio ga redovnicima da je oslobode. I svi su hvalili njegovu ljubaznu gestu.
Neko vrijeme kasnije, umorna od «krug časti i svjetovnih interesa»Odustao je od ureda kako bi mogao posjetiti«plave planine i smaragdno-zelene vode». Povukao se u Bong-Sin, mjesto je bilo mnogo lijepih izvora i sjajnih špilja.
Slijedilo ga je dijete koje je nosilo vino, gitaru i knjigu pjesama, lutalo šumom u koju su graciozne hrpe tkale nadstrešnice između stabala. Prešao je uzdužne potoke i posjetio poznate Ružičasta planinaje Špilja Zelenih oblakaje Rijeka Laii sastavio prekrasne stihove kako bi otpjevao svoj divlji i čarobni šarm.
Jednog dana, probudio se rano ujutro i vidio je more, pet oblaka pastelne boje koji su svjetlucali i razvijali se na jutarnjem svjetlu, u obliku cvijeta lotosa. Veslao je do mjesta i ugledao izvrsnu planinu kako pluta morem. Izašao je na obalu i popeo se na bokove prekrivene maglom.
Duboko dirnut ljepotom krajolika oko sebe, pjevao je:
U visokim hrpama, tisuće reflektiranih svjetala podrhtavaju.
A špiljsko cvijeće poklonilo se pozdraviti uvaženog gosta.
U blizini potoka koji propada, gdje je sabirnica bilja?
Na briljantnoj rijeci odlazi osamljeni čamac.
O'er dižući se i tonući valovi, širom sjedala, plutaju note žičane gitare.
Lijeno klizi brod i kalabaš je pun vina.
Da pitamo Vo-Lang-a, ribara,
Gdje su blistave breskve u zemlji blaženstva?
Ali iznenada ugleda crnu pukotinu u stijenama i iznutra začuje neobično šuštanje. Zakoračio je u mrak i ugledao plavu svjetlost kako struji nad kristalno čistim kamenjem kako visi nad njegovom glavom. Iz neke udaljenosti pećina je bila toliko uska da je morao puzati po rukama i koljenima, ali ubrzo je tunel postao visok i širok. Na kraju je stigao do mjesta na kojem je zasjala zlatna svjetlost da ga pozdravi. Stijene iznad bile su bistre poput bijelih oblaka na najčišćem nebu. Zrak je bio svjež i slatkast, poput duha ljiljana i ruža. Proljeće bistro kao kristal teklo mu je pod nogama, u njemu su plivale zlatne i srebrne ribe. A široko lišće lotosa koji je plutalo na površini blistalo je bojama duge. Svijetli bijeli ili ružičasti cvjetovi lotosa izgledali su poput sjajnih svjetiljki na vodi. Most od mramora i dragocjenih dragulja, bačen preko proljeća, vodio je do prekrasnog vrta u kojem su bile skrivene vile koje su otpjevale najslađe pjesme, u melodijama tako mekim i skladnim, da nijedan ljudski glas nije mogao da im odgovara.
Staza zasuta pale laticama vodila je do procvjetalog vrta s hrpama drhtavim ispod zvjezdanog cvijeća. TU-THUC nikad prije nije vidio tako slavne krajolike. Čudesne ptice stapale su se s cvijećem i izlijevale svoje najdosadnije pjesme. Na zelenoj travi razbacanoj šarenim laticama stajalo je jato pauna, raširivši repove. I posvuda oko mladog TU-THUC-a, latice padaju poput mekih pahuljica snijega.
Odjednom ga je opet okupilo sunčevo svjetlo, toplo i blistavo sunčevo svjetlo koje je blistalo od bogato ukrašenih mramornih i kristalnih palača koje su stajale među predvečer zelenim i valovitim stablima.
Skup lijepih mladih djevojaka, s blistavim stasom u crnoj sjajnoj kosi, došla mu je u susret.
« Mnogo pozdrava našem zgodnom mladencu », Rekao ili od njih.
Nestali su u Palači kako bi najavili njegov dolazak i vratili su mu se pokloniti:
« Ugodno uđite, vaše gospodstvo ", rekli su.
Slijedio ih je u veličanstvenu dvoranu, prekriven svilom i brokatom, i ušao u apartmane koji su zlatno srebrnim ukrasom ukrašavali zlatom. Pjesma je lebdjela u zraku, meka i nježna poput melodije, a harfe su odzvanjale nježnije pri njegovom pristupu.
Veličanstvena i simpatična Dama u snježno bijeloj svilenoj haljini sjedila je na bogato isklesanom prijestolju i rekla mu:
«Učeni naučnik i zaljubljenik u prekrasna mjesta, znate li što je ovo mjesto ? I ne sjećate li se susreta ispod cvjetajućeg božura ? "
« Istina je da sam obišao mnogo plavih planina i guste šume », Pristojno je odgovorio,« ali nikad nisam sanjao o takvoj pobjedonosnoj zemlji, dostojnoj Blaženih! Bi li molim Najplemenitiju damu da mi kaže gdje sam sada? »
Gospođa mu se blistavo osmjehnula i rekla:
« Kako je čovjek iz svijeta Ružičaste prašine mogao prepoznati ovo mjesto? Nalazite se u jednoj od 36 špilja planine Phi-Lai koja pluta širokim oceanom, pojavljuje se i nestaje u skladu s vjetrovima. Ja sam vila-kraljica samita u Nam-Nhacu, a moje ime je Nguy. Znam da imate divnu dušu i plemenito srce i s najvećim zadovoljstvom vas danas ovdje pozdravljam».
Potom je dala znak sluškinjama koje su se sve povukle i uvele stidljivu i lijepu mladu djevicu u sobu. TU-THUC se usudio pogledati i shvatio da je ona mlada djevojka koju je sreo ispod stabla božura.
« Evo moje kćeri Giang-Huong koju ste jednom spasili », Dodala je vila Kraljica. «Nikad nisam zaboravio vašu plemenitu i velikodušnu gestu, i dopuštam joj da se danas uda za yolla kako bi vam platio dug zahvalnosti».
Pripremljena je velika gozba i svadba je slavljena! s velikom pompom.
Zatim su uslijedili mnogi blagoslovljeni dani usred smijeha i sreće u Zemlja blaženstva, Vrijeme nije bilo vruće ili hladno, bilo je samo svježe i lijepo kao u Proljeće - u stvari, bilo je Vječno proljeće, U vrtovima je gomila bila natovarena cvijećem, svako još ljepše od ruže. Činilo se da TU-THUC ne može poželjeti ništa drugo.
... nastavljeno u odjeljku 2 ...
BILJE:
1 : Predgovor RW PARKES-a predstavlja LE THAI BACH LAN i njezine kratke priče: „Gospođa Bach Lan sastavio je zanimljiv izbor Vijetnamske legende za koje mi je drago napisati kratki predgovor. Ove priče, koje je autor dobro i jednostavno preveo, imaju značajan šarm, proizašli nisu u malom dijelu iz smisla koji prenose poznate ljudske situacije odjevene u egzotičnu haljinu. Ovdje, u tropskim sredinama, imamo vjerne ljubavnice, ljubomorne supruge, nesretne maćehe, od kojih se stvara toliko zapadnjačkih narodnih priča. Jedna priča zaista jest Pepeljuga opet iznova. Vjerujem da će ova mala knjiga pronaći mnogo čitatelja i potaknuti prijateljsko zanimanje za zemlju čiji su današnji problemi nažalost poznatiji od njene dosadašnje kulture. Saigon, 26. veljače 1958. godine".
2 :… Ažuriranje…
BILJE:
◊ Sadržaj i slike - Izvor: Vijetnamske legende - Gospođo LT. BACH LAN. Kim Lai An Quan Publisher, Saigon 1958. godine.
◊ Istaknute sepizirane slike postavio je Ban Tu Thu - thanhdiavietnamhoc.com.
BAN TU THU
07 / 2020