Povijest SPRINGTIME MAGAZINE u COCHINCHINI – 1. dio
Posjeta: 240
Nvelik broj novinarskih veterana u 30-im i 40-im sigurno je vjerovao da je sam g. DIỆP VĂN KỶ bio čovjek koji je prvi preuzeo inicijativu u izdavanju prvog proljetnog magazina, nakon njegove privrženosti novinarskom krugu – naime “Đông Pháp” thời báo (Francuski Indokina Time magazin) gradskog vijećnika NGUYỄN KIM ĐÍNH-a 1927.
AIako je taj časopis bio u vlasništvu NGUYỄN KIM ĐÍNH – Njegov urednik je bio TRẦN HUY LIỆU – Đông Pháp vrijeme (Sl.1) bio je jedinstveni časopis koji se grčevito uhvatio za nacionalistički pokret – koji se u tom trenutku iznimno uzburkao – pa je osigurao pozornost masa koje su ga rado prihvatile i čitale. Zbog toga je pred kraj 1927. izašao časopis Springtime, skromnog broja stranica i normalne veličine, tiskan u crvenoj i crnoj boji, koji je odmah rasprodan.
Hkako su čitatelji tako toplo pozdravili sadržaj? Je li to zbog pojavljivanja velikih imena političara kao što su PHAN CHÂU TRINH, PHAN BỘI CHÂU ili BÙI QUANG CHIÊU? Istina pokazuje sasvim suprotno - Bilo je to zbog "ekscentričan" pjesnik NGUYỄN KHẮC HIẾU sa svojom pjesmom "Uživanje u proljeću" (Chơi Xuân). Čitanje pjesme"Chơi Xuân” napisan jednostavnim stilom 30-ih i 40-ih, mogli bismo isprva povjerovati da nam je ispričao zadovoljstvo i nadahnuće pijanca koji jednim gutljajem isprazni čašu vina, ali suprotno našem uvjerenju, on je zapravo izradu, preliminarni sažetak svih različitih načina uživanja u proljeću kroz sva povijesna razdoblja, od Kine do naše zemlje. Sve to u humanističkom, političkom i vojnom smislu…, s ciljem buđenja domoljublja.
AU tom vremenskom razdoblju, iako već oslobođen od veza kineske i kineske transkribirane vijetnamske književnosti, ovaj pjesnik koji je težio voditi francuski način života i naučiti govoriti francuski, ipak nije mogao raskinuti sa svojim “naporedne konstrukcije” došlo je do pojave Thần Chung (Čudesno zvono) proljetno izdanje 1929. – Žalosno je što je Thần Chung bio je kratkotrajan; pojavio se 7. siječnja 1929. i umro vrlo mlad 25. ožujka 1930.
The Thần Chung dnevno je imao par distiha koje su njegovi čitatelji u to vrijeme vrlo cijenili:
"Jutarnje zvono odjekuje i upućuje našim sunarodnjacima najljepše želje za tri sretna dana Tết. Pretjerano zabrinuti i ispunjeni ljubavlju prema našoj staroj zemlji, nadamo se da ćemo imati puno dobrih prilika u ovim proljetnim danima".
A sličan slučaj bio je i TRẦN THIỆN QUÝ – kada je bio zadužen za Trung Lập (nepristrano) dnevno, čitatelji su ga jako cijenili, ali kada se pridružio Công Luận, izgubio je malo po malo tu zahvalnost.
Tproljetni broj – objavljen tog proljeća – iako razrađen i osvijetljen – ipak je morao dijeliti sudbinu nacije kroz svako drugo povijesno razdoblje. Prvo je bilo razdoblje ekonomske krize – au proljetnom broju objavljenom 14. veljače 1931. autor NGUYỄN VĂN BA, urednik, požalio se na bijedu ljudi u Kini Cochin u svom članku pod naslovom: “Tat prošle godine i Tat ove godine”. Pročitajmo ponovno odlomak pun pesimizma u njegovom članku kako bismo ga mogli usporediti s odlomkom koji voli život Tản Đà NGUYỄN KHẮC HIẾU je napisao u svom članku pod naslovom: "Uživanje u proljeću", gore navedeno.
"... Dok smo uživali u prošlom Tet vremenu, svi smo bili sigurni da ćemo moći uživati u ovogodišnjem Tết vremenu, ali zaista nismo očekivali da će biti ovako. Prošle godine nismo imali Tết vrijeme kao ove godine Tết vrijeme i da budemo iskreni, nikada nismo imali slično Tết vrijeme u povijesti Cochin Kine".
Koliko je tužno ove godine Tết time?
Koliko je tužno ovo vrijeme Tân Vi Tết?
I30-ih godina nije bilo mnogo novina koje su pisane u “quốc ngữ" (latinizirani nacionalni jezik), iako je književna javnost upoznala latinizirane riječi. Među tim rijetkim novinama, the Thần Chung svakodnevno bio je najistaknutiji.
Ameđu skupinom novinara koji pišu proljetne novine i časopise, Công Luận (Javno mnijenje) dnevni list imao je zapaženo načelo vodilje: imati zasebnu grupu urednika za svako proljetno izdanje – na primjer, posebno proljetno izdanje iz 1931. napisali su urednici NGUYỄN VĂN BA i PHÚ ĐỨC. Sa sljedećim proljetnim posebnim izdanjima došao je red na VÕ KHẮC THIỆU, DIỆP VĂN KỶ, zatim TRẦN THIỆN QUÝ.
AIako su ih čitatelji cijenili dok su još bili s Thần Chung svakodnevno - skupina Kỷ, Baov prestiž bila smanjena kada su otišli raditi za Công Luận dnevno.
"... Ne razmišljajte o dalekim danima, od posljednje Tân Vi godine (1871.) do sada, nakon što su bili pod francuskim protektoratom, svi u Cochin Kini živjeli su sretno, i svaki put kad je Tết došao, ljudi su pili da bi ga radosno pozdravili proljeća do prošle godine (1930.), kada atmosfera i prizori nisu bili sretni i užurbani kao u prošlosti, ali od sedamdeset do osamdeset posto atmosfere Tết još uvijek se moglo vidjeti.
Svatko rođen na ovoj zemlji bi to prepoznao. Međutim, sve se promijenilo u ovo Tân Vi Tết vrijeme, može se reći da smo prošle godine imali deseterostruko aktivnosti dok ove godine nemamo niti jednu. Lani je dućan svile u ulici Catinat mogao prodati svaki dan četiri do pet stotina piastera svile, ove godine samo trideset ili četrdeset piastera dnevno. Svi se žale zbog susreta s gubitkom...”
"... Drugi razlog za ovakvo stanje su problemi koji su se dogodili od prošle godine".
Bali trebali bismo znati da nisu sve proljetne novine i časopisi pali u "umoran i tugom shrvan” situaciji, jer su neki od njih svojim dalekosežnim pogledima predviđali lijepu budućnost. Idemo ponovno pročitati stranicu Trung Lập (Nepristrano) proljetno izdanje napisao TRẦN THIỆN QUÝ i objavio 21. siječnja 1933. Posudio je francusku izreku da govori o promjenama prosperiteta i pada, prilikama i nesrećama – kao vječnoj filozofiji.
"... Francuzi imaju izreku koja kaže: “To je loš vjetar koji nikome ne donosi dobro”. Ovdje dobro sporo dolazi, ali svi prepoznaju da ga itekako ima.
„Ako ne, kako to da naši Annamesi sada znaju proizvoditi sapun, tkati čarape, izrađivati drvene cipele i kožne cipele; toliko zanata koji su prije bili rezervirani za Kineze. A ako ne, kako to da naši Annamezi sada znaju otvarati restorane, kafiće i prodavati kinesku juhu i kineske rezance".
A nekoliko godina kasnije, tisak dobio je puno "sloboda” pa se dosta razvio osobito u godinama 1938.-1939. Međutim, kad je izbio rat, mnoge su novine bile obustavljene, a mnogi su novinari uhićeni i zatvoreni. The tisak zapao u dramatičnu situaciju. U to su vrijeme ljudi mogli vidjeti samo određene novine kao npr Điện Tín (Daily Telegraph), Sài Gòn (Sajgon), Truyền Tin (komunikacija) i Dân Báo (Narodne novine).
Ws obzirom na Dân Báo (narodne novine) - Novinar BÙI THẾ MỸ objavio je 3 uzastopna proljetna pitanja: godine 1940.-1941.-1942. Osim njih, časopisi ĐẶNG NGỌC ÁNH i MAI VĂN NINH objavili su 3 broja u uzastopnim godinama 1943-1944 i 1945.
If potišteni “ton” bio ogoljen u vrijeme ekonomske krize, a onda, kada je došlo ratno razdoblje, ovaj isti ton je i dalje služio masama s njihovom ogorčenom psihologijom. Pročitajmo ponovno članak objavljen na Điện Tín u 1945.
"... Samo ljudi koji su se sklonili pod rov mogli su znati koliko je duboko tlo; a samo oni koji su išli na more mogli su znati koliko je to more golemo. U ovih zadnjih 6 godina naša zemlja je bila slična brodu koji stoji na pučini, dok u unutrašnjosti još uvijek postoji mali jarak za sklonište".
PLjudska nesavršenost sastoji se u mišljenju da su drugi ljudi blagoslovljeniji od njih samih, dok zapravo svakim danom dobivaju mnogo više blagoslova od svojih bližnjih. Koliko god mali blagoslov bio, trebamo se osjećati sretni što ga imamo, jer ga sami stvaramo, baš kao što sklonište, iako usko, podnosi pritisak vjetra, kao i oštre krhotine bombe.
Tkakva je bila situacija u CochinChina kojoj je HỒ BIỂU CHÁNH jedan od povijesnih svjedoka.
Lgledajući prema Hanoju – kolijevci cijele nacije – novinari su imali, kroz časopise kao što su Tri Tân (Znanje novog), Thanh Nghị (Javno mnijenje), Trung Bắc Chủ nhật (središnja i sjeverna nedjelja) ostavio iza sebe za našu korist obilno blago dokumenata, korištenih za tisak i Književni krugovi. Pravo govoreći proljetna pitanja Trung Bắc Chủ nhật, Phong Hóa i Ngày Ne osvojio um kineskih čitatelja Cochina.
... ažuriran ...