Lý Toét u gradu: Usklađivanje s modernim 1930. Vijetnam - 1. dio

Posjeta: 549

GEORGE DUTTON

SAŽETAK

   Pojava popularnog novinarstva 1930-ih Vijetnam je omogućio nove komentare transformiranog urbanog života, među kojima karikature s Lý Toét, mještanin zbunjen svojim susretima s gradom modema. Ovaj članak koristi Lý Toét karikature koje su se pojavljivale u tjedniku Phong Hóa [Mores] kao prozor urbanog stava prema modemu. Sugeriše da ilustracije otkrivaju značajnu ambivalentnost prema modernosti Phong Hóaurednici, usprkos retoričkoj posvećenosti novom i modernom.

   Korištenje električnih romobila ističe 1930vidio transformaciju Vijetnamsko novinarstvo, promjena se najjače iskazala u istinskoj eksploziji novih tiskanih medija. Samo u 1936. godini pojavilo se 230 novih časopisa, a vrhunac je stalnog uspona koji je započeo u 1920-ima.¹ Tisak u širenju bio je odgovor na brojne promjene u Vijetnamsko društvo, a ne najmanje od svega rastuće gradsko stanovništvo sa primanjima za kupovinu ovih novih publikacija, vremenom za njihovo čitanje i potrebnom opismenjavanjem u novom romaniziranom obliku vijetnamskog, quốc ngữ. David Marr procjenjuje da je do kraja 1930-ih čak 1.8 milijuna Vijetnamaca (vjerojatno velika većina njih urbanista) bili funkcionalno pismeni u quốc ngữ.² Ova nova čitalačka javnost predstavljala je glavnu publiku ovih novina, koje su oblikovale urbanu sredinu i na koje je ona imala utjecaja. Među istaknutim doprinosima ovih novih časopisa bilo je to što su podcrtali ideju da Vijetnamci žive u novoj i dinamičnoj eri, onoj u kojoj su prošlost i "tradicija" stajali u dramatičnoj suprotnosti sa sadašnjošću i "modernošću".

    Jedan od najistaknutijih prikaza ovog kontrasta bio je skromni crtani lik, seoski posjetitelj velikog grada po imenu Lý Toét, U užem smislu ova figura predstavljala je sukob starog i novog, a u širem smislu poslužila je kao obrnuta zrcalna slika novonastalog urbanog vijetnamskog identiteta. Posebno, Lý Toét bila je karikatura za lý trưởng [tradicionalni seoski poglavar], arhetip koji predstavlja što Philippe Papin pozvao je "dobru seljačku polusvijest" i Marr okarakterizirao je kao "anahronskog seoskog starješinu."³ Toét, koji se možda prvi put pojavio kao lik u reformskim operama [chèo cải lương] od ranih 1930-ih poprimio je trajniji i vidljiviji oblik u tiskanim medijima, ponajviše u tjedniku Hà Nội Phong Hóa [Više].⁴ Bilo je na stranicama od Phong Hóa i one njezine sestrinske publikacije Ngày Ne [Ovih dana] to Lý Toét došao emblematizirati Seoska vijetnamka izgubljen u naletu urbane transformacije.

     Ovaj članak će razmotriti Lý Toét kako se pojavio u Phong Hóa, ispitujući načine na koji je korišten za predstavljanje sukoba prošlosti i sadašnjosti, ruralnog i urbanog, i "tradicionalan"A"modernost. “U susretima sa gradskim životom, Lý Toét otkrio je zbunjujuće složenosti urbane modernizacije. Lý Toét bio je neobrazovani seljanin koji se borio (obično bezuspješno) da bi shvatili moderno i gledajući njegove borbe urbanisti bi mogli čestitati sebi na vlastitoj sofisticiranosti, sofisticiranosti koja počiva na znanju i iskustvu koje Lý Toét nije posjedovao. Ipak, u isto vrijeme, Lý ToétSusreti s gradskim životom otkrili su ambijent ove nove modernosti, uključujući njezine fizičke opasnosti i često izopačena odstupanja od davno uspostavljenih obrazaca svakodnevnog života.

     Moje blisko čitanje Lý Toét crtani filmovi sugeriraju neke izmjene konvencionalnih interpretacija izgleda Phong Hóa„s urednički tim, Književna grupa samopomoći [Tự Lực Văn Đoàn]. Ova grupa, osnovana od Nhất Linh a mali broj pisaca istomišljenika 1934. otkrio je svoj pogled u manifestu u deset točaka koji je govorio o stvaranju literature za obogaćivanje zemlje i o tome u stilu koji je bio dostupan, izravan i lako razumljiv. Također je najavila zalaganje grupe za nepokolebljivu borbu za napredak i stalne napore za širenje svijesti javnosti o znanstvenim saznanjima.⁵ Članovi Književne grupe „Jačina samoodrživosti“ kasniji su povjesničari često gledali ili kao apolitične romantičare, s nejasno prokolonijalnim pogledima ili na neumorene zagovornike površne suvremenosti, oponašajući oblike, ali ne i supstancu novih tehnologija, društvenih uređenja i kulturnih vozila. Unatoč snažno postavljenim ciljevima grupe, tvrdim da su njihovi časopisi, posebno Phong Hóa, otkrio je mnogo dvosmisleniji pogled na brze promjene koje su se događale oko njih. Kao što ću detaljnije objasniti u nastavku, karikature nisu odražavale samo gnusnu kritiku „nazadnih“ niti su sugerirale apolitičan romantizam. Na primjer, grupe su izjavile da je "borba za napredak" opetovano narušena načinima na koje su karikature objavljivanja objavljivale "napredak" i kao korist i kao prijetnja. Kao takav, Phong Hoa bio je odraz urbanih društvenih transformacija koje su bile označene kao "modernost", a ujedno je i kratki njihov komentar koji je često potkopavao nedvosmislene izjave Književne grupe o samo-snazi.

    Modernost u Izlogu Phong Hóa obilježila su brze promjene, tehnološka lokalizacija društva, transformacija društvenih veza i sama urbanizacija. Otkrilo je da je "sada" dominirao europski, nasuprot, bar implicitno, unazad izgledan vijetnamski "tada". Jesu li vijetnamski čitatelji ovih časopisa bili upoznati s novoizvoljenim pojmom "modem" -moderno-je nije jasno. Oni bi imali veću vjerojatnost da će naići na pojam promjene u riječima mới „i„preplanulost, "Oba bi najbolje mogla biti prevedena kao"novi".⁶ Ono što je jasno jest da su vijetnamski urbanisti bili svjesni da žive u vremenima dramatične transformacije u kojoj su se mijenjali načini komunikacije i prometa, kao i interakcija i izražavanje. Štoviše, postojao je snažan osjećaj da ste na putu transformacije u kojem krajnje odredište nije bilo poznato. Ljudi su osjećali da su sudionici u tim promjenama, osjećaj koji nije nigdje snažniji nego unutar zajednice pisaca i ilustratora koji su pridonijeli novim časopisima koji su se pojavili tokom 1930-ih.

… NASTAVITI …

BILJEŠKA:

1. David Marr, "Strast za suvremenošću: Intelektualci i mediji", u Poslijeratni Vijetnam: Dinamika društva koje se transformira, ur. Hy V. Luong (Lanham, dr.med .: Rowman i Littlefield, 2003), 261. godine.
2. David Marr, Vijetnamska tradicija na probu: 1920-1945 (Berkeley i Los Angeles: University of California Press, 1981), 34; također Marr, "Strast za suvremenošću", 261. Prema Marrovim procjenama, ta je brojka možda predstavljala udvostručenje broja pismenih Vijetnamaca samo desetljeće ranije.
3. Marr, "Strast za suvremenošću", 261; Philippe Papin, "Tko ima moć na selu?" U Vijetnamu Izložite: Francuska stipendija za dvadeseto stoljeće, Vijetnamsko društvo, izd. Gisclc L. Bousquet i Pierre Brocheux (Ann Arbor: Sveučilište Michigan Press, 2002), 29; Neil Jamieson, Razumijevanje Vijetnama (Berkeley i Los Angeles: University of California Press, 1993), 102. godine.
4. Maurice Durand i Nguyen Tran Huan tvrde da je Lý Toét izum pjesnika Tú Mỡa, a razvijen je 1927., tvrdnju koju je teško utemeljiti. Vidi Maurice Durand i Nguyen Tran Huan, Uvod u vijetnamsku književnost, prije. DM Hawke (New York: Columbia University Press, 1985), 119. Lý Toét također je često nastupao u Phong Hóačasopis sestre Ngày Ne [Ovih dana], mada ću se za potrebe ovog eseja usredotočiti samo na njegove pojave u prvom.
5. Potpuni ideološki iskaz grupe s deset točaka može se naći u „Tự Lực Văn Đoàn“, Phong Hóa, Ožujak 2,1934, str. 2.
6. Nguyễn Văn Ký, La Societe Vietnamienne lice A La Modemite: Le tonkin de la fin du XIXe siecle de la second guerre mondiale [Vijetnamsko društvo lica suvremenosti: Tonkin od kraja devetnaestog stoljeća do drugog svjetskog rata] (Pariz: L'Harmattan, 1995), 139. godine.

(Izvor: Časopis za vijetnamske studije, Vol. 2. Izdanje 1. pps. 80-108. ISSN 1559-372X, elektronički ISSN 1559- 3758. © 2007 regenti Sveučilišta u Kaliforniji. http: /. Av \ vw.ucprcssjournals.coin / rcprintlnfo.asp)

VIDI VIŠE:
◊ Lý Toét u gradu - 2. dio
◊ Lý Toét u gradu - 3. dio
◊ Lý Toét u gradu - 4. dio
◊ Lý Toét u gradu - 5. dio